20To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.«
21Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.
22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!«
23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.«
24On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.«
25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!«
26On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.«
27A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!«
28Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
29Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje.
30Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.
31Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
32A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.«
33Kažu mu učenici: »Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?«
34A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni će: »Sedam, i malo riba.«