Evanđelje po Marku 5

1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
2 Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.
3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
4 jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5 Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,
7 a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!«
8 Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!«
9 Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!«
10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
12 Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!«
13 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.
15 Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
16 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
18 Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
19 No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.«
20 On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
21 Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
22 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
23 pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!«
24 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
26 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
27 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
28 Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.«
29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?«
31 A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’«
32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
34 On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?«
36 Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!«
37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
38 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
39 Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.«
40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
41 Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!«
42 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.
43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Evanđelje po Marku, 5. poglavlje