Preskoči na sadržaj
Evanđelje po Marku, 3. poglavlje
-
1
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke.
-
2
A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže.
-
3
On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!«
-
4
A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
-
5
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
-
6
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
-
7
Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,
-
8
iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona – silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
-
9
Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli.
-
10
Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotaknuli.
-
11
A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!«
-
12
A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
-
13
Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu.
-
14
I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati
-
15
s vlašću da izgone đavle.
-
16
Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,
-
17
i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,
-
18
i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca
-
19
i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
-
20
I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.
-
21
Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
-
22
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
-
23
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti?
-
24
Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.
-
25
Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.
-
26
Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.
-
27
Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!«
-
28
»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
-
29
No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.«
-
30
Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
-
31
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.
-
32
Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!«
-
33
On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
-
34
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje!
-
35
Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«