Evanđelje po Marku, 1. poglavlje

Poglavlje 1 od 16

  1. 1 Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
  2. 2 Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.
  3. 3 Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
  4. 4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
  5. 5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
  6. 6 Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
  7. 7 I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
  8. 8 Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
  9. 9 Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.
  10. 10 I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,
  11. 11 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!
  12. 12 I odmah ga Duh nagna u pustinju.
  13. 13 I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
  14. 14 A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
  15. 15 »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
  16. 16 I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.
  17. 17 I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!«
  18. 18 Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
  19. 19 Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.
  20. 20 Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
  21. 21 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati.
  22. 22 Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
  23. 23 A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika:
  24. 24 »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«
  25. 25 Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!«
  26. 26 Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
  27. 27 Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
  28. 28 I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
  29. 29 I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.
  30. 30 A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.
  31. 31 On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
  32. 32 Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.
  33. 33 I sav je grad nagrnuo k vratima.
  34. 34 I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
  35. 35 Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.
  36. 36 Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.
  37. 37 Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.«
  38. 38 Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.«
  39. 39 I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
  40. 40 I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!«
  41. 41 Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!«
  42. 42 I odmah nesta s njega gube i očisti se.
  43. 43 Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi
  44. 44 riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«
  45. 45 Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.