Evanđelje po Luki, 5. poglavlje

1. 1 Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera.
2. 2 Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.
3. 3 Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
4. 4 Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.«
5. 5 Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.«
6. 6 Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale.
7. 7 Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
8. 8 Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!«
9. 9 Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime,
10. 10 a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!«
11. 11 Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
12. 12 I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.«
13. 13 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah nesta gube s njega.
14. 14 I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«
15. 15 Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti.
16. 16 A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
17. 17 I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
18. 18 I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj.
19. 19 Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
20. 20 Vidjevši njihovu vjeru reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!«
21. 21 Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
22. 22 Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi?
23. 23 Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’
24. 24 Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!«
25. 25 I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
26. 26 A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: »Danas vidjesmo nešto neviđeno!«
27. 27 Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!«
28. 28 On sve ostavi, usta i pođe za njim.
29. 29 I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih.
30. 30 Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?«
31. 31 Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
32. 32 Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«
33. 33 A oni mu rekoše: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.«
34. 34 Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima.
35. 35 Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«
36. 36 A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.«
37. 37 »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti.
38. 38 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!«
39. 39 »I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’«