Evanđelje po Luki 2

1 U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.
2 Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
3 Svi su išli na popis, svaki u svoj grad.
4 Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem –
5 da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
6 I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi.
7 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
8 A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada.
9 Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše.
10 No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
11 Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.
12 I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.«
13 I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
14 »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«
15 Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: »Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.«
16 I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
17 Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu.
18 A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
19 Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
20 Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
21 Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
22 Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu –
23 kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! –
24 i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
25 Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.
26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon,
28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
29 »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!
30 Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
31 koje si pripravio pred licem svih naroda:
32 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«
33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori.
34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan –
35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
36 A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina,
37 a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.
38 Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
39 Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
40 A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
41 Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.
42 Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom.
43 Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.
44 Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.
45 I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
46 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita.
47 Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.
48 Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.«
49 A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?«
50 Oni ne razumješe riječi koju im reče.
51 I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
52 A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Evanđelje po Luki, 2. poglavlje