Evanđelje po Luki, 17. poglavlje

Poglavlje 17 od 24

  1. 1 I reče svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze;
  2. 2 je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je nego da sablazni jednoga od ovih malenih.
  3. 3 Čuvajte se!« Bratska opomena (Mt 18, 15) »Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu.
  4. 4 Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«
  5. 5 Apostoli zamole Gospodina: »Um-noži nam vjeru!«
  6. 6 Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
  7. 7 »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’
  8. 8 Neće li mu, naprotiv, reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti’?
  9. 9 Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno?
  10. 10 Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«
  11. 11 Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.
  12. 12 Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko
  13. 13 i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!«
  14. 14 Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se.
  15. 15 Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas.
  16. 16 Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.
  17. 17 Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica?
  18. 18 A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?«
  19. 19 A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
  20. 20 Upitaju ga farizeji: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.
  21. 21 Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!«
  22. 22 Zatim reče učenicima: »Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti.
  23. 23 Govorit će vam: ‘Eno ga ondje, evo ovdje!’ Ne odlazite i ne pomamite se!
  24. 24 Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov.
  25. 25 No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«
  26. 26 »I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega:
  27. 27 jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi.
  28. 28 Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili.
  29. 29 A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.
  30. 30 Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«
  31. 31 »U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme.
  32. 32 I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!
  33. 33 Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«
  34. 34 »Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.
  35. 35 Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.«
  36. 37 Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«