Evanđelje po Ivanu 5

1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.
2 U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.
3 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.
5 Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.
6 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?«
7 Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.«
8 Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!«
9 Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.
10 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!«
11 On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’«
12 Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi’?«
13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.
14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!«
15 Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.
16 Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
17 Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.«
18 Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
19 Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.
20 Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.
21 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.
22 Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu
23 da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.«
24 »Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas – sada je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.
26 Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
27 i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.
28 Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas.
29 I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude.
30 Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«
31 »Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
32 Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
33 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.
34 Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.
35 On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.
36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene – da me poslao Otac.
37 Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,
38 a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.
39 Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene,
40 a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.
41 Slave od ljudi ne tražim,
42 ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.
43 Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
44 Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!
45 Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.
46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.
47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?«

Evanđelje po Ivanu, 5. poglavlje