Evanđelje po Ivanu 2

1 Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.
2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.
3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.«
4 Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!«
5 Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«
6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.
7 Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha.
8 Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu.
9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika
10 i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«
11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.
12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
13 Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.
14 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.
15 I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,
16 a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.«
17 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?«
19 Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.«
20 Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?«
21 No on je govorio o hramu svoga tijela.
22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
23 Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.
24 No sâm se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao
25 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Evanđelje po Ivanu, 2. poglavlje