12Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.
13No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.
14On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.
15Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
16»Malo, i više me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti.«
17Nato se neki od učenika zapitkivahu: »Što je to što nam kaže: ‘Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti’ i ‘Odlazim Ocu’?«
18Govorahu dakle: »Što je to što kaže ‘Malo’? Ne znamo što govori.«
19Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: »Pitate se među sobom o tome što kazah: ‘Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti’?
20Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
21Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.
22Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.
23U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime.
24Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!«
25»To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca.
26U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.
27Ta sâm vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao.
28Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«
29Kažu mu učenici: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš.
30Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.«