Evanđelje po Ivanu 10

1 »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.
2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.
3 Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.
4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.
5 Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«
6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
7 Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.
8 Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
11 »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
12 Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:
13 najamnik je i nije mu do ovaca.
14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,
15 kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.
16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.
17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem.
18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
19 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.
20 Mnogi su od njih govorili: »Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?«
21 Drugi su govorili: »Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?«
22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.
23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.
24 Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!«
25 Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga – ona svjedoče za mene.
26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.
27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.
28 Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.
30 Ja i Otac jedno smo.«
31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.
32 Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?«
33 Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.«
34 Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!
35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti –
36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: ‘Huliš!’ – zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’?
37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«
39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
40 I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.
41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«
42 Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Evanđelje po Ivanu, 10. poglavlje