2I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: »Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!«
3Kraljica Estera odgovori: »Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod!
4Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja.«
5Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: »Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti?« Estera tada odgovori: »Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!«
7Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova.
8Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. »Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?« – povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu.
9Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: »Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata.« Kralj zapovjedi: »Objesite ga na njih!«
10Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.