Druga poslanica Korinćanima, 4. poglavlje

1. 1 Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo.
2. 2 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
3. 3 Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:
4. 4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.
5. 5 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.
6. 6 Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
7. 7 To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.
8. 8 U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući;
9. 9 progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni –
10. 10 uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje.
11. 11 Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.
12. 12 Tako smrt djeluje u nama, život u vama.
13. 13 A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
14. 14 Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.
15. 15 A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
16. 16 Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
17. 17 Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave
18. 18 jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.