Druga poslanica Korinćanima, 10. poglavlje

1. 1 Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom – ja koji sam licem u lice među vama »skroman«, a nenazočan prema vama »odvažan« –
2. 2 molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo.
3. 3 Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.
4. 4 Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja
5. 5 i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;
6. 6 i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost.
7. 7 Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je »Kristov«, neka sâm ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.
8. 8 Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću – koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje – ne bih se morao stidjeti.
9. 9 Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama!
10. 10 Jer »poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna«.
11. 11 Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom.
12. 12 Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju.
13. 13 Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.
14. 14 Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim.
15. 15 Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi – po našem mjerilu – prerasti u izobilje:
16. 16 i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području.
17. 17 Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.
18. 18 Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin.