eBiblija

Djela apostolska, 9. poglavlje

Poglavlje 9 od 28

  1. 1 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku,
  2. 2 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.
  3. 3 Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.
  4. 4 Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
  5. 5 On upita: »Tko si, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš!
  6. 6 Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«
  7. 7 Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga.
  8. 8 Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.
  9. 9 Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.
  10. 10 U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« On se odazva: »Evo me, Gospodine!«
  11. 11 A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se;
  12. 12 i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«
  13. 13 Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu.
  14. 14 On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«
  15. 15 Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.
  16. 16 Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.«
  17. 17 Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«
  18. 18 I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se
  19. 19 i uzevši hrane, okrijepi se. Savlovo propovijedanje u Damasku Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku
  20. 20 te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.
  21. 21 Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: »Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?«
  22. 22 Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: »Ovo je Krist!«
  23. 23 Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga,
  24. 24 ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili,
  25. 25 ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari.
  26. 26 Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
  27. 27 Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
  28. 28 Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje.
  29. 29 Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
  30. 30 Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
  31. 31 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
  32. 32 Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi.
  33. 33 Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet.
  34. 34 Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta.
  35. 35 Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.
  36. 36 U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila.
  37. 37 Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi.
  38. 38 A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!«
  39. 39 Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima.
  40. 40 Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede.
  41. 41 On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.
  42. 42 Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.
  43. 43 Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.