Djela apostolska 22

1 »Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći.«
2 Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi:
3 »Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas.
4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,
5 kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.«
6 »Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.
7 Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’
8 Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’
9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše.
10 Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’
11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.«
12 »Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih,
13 dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj.
14 A on će: ‘Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih
15 jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo.
16 I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući ime njegovo!’«
17 »Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos
18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’
19 Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te.
20 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’
21 Nato mi reče: ‘Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!’«
22 Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: »Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!«
23 Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,
24 zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega.
25 Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: »Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?«
26 Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: »Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!«
27 Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: »Reci mi, jesi li Rimljanin?« On odvrati: »Da.«
28 Tisućnik dometnu: »Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.« Pavao nato reče: »Ja sam se pak s njim i rodio.«
29 Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.
30 Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.

Djela apostolska, 22. poglavlje