Djela apostolska, 10. poglavlje

1. 1 U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete,
2. 2 pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.
3. 3 U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!«
4. 4 Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.
5. 5 Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.
6. 6 On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.«
7. 7 Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika,
8. 8 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
9. 9 Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.
10. 10 Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.
11. 11 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju.
12. 12 U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.
13. 13 I glas će mu neki: »Ustaj, Petre! Kolji i jedi!«
14. 14 Petar odvrati: »Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto«.
15. 15 A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!«
16. 16 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
17. 17 Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima,
18. 18 zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
19. 19 Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, neka te trojica traže.
20. 20 De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.«
21. 21 Petar siđe k ljudima i reče: »Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?«
22. 22 Oni odgovore: »Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.«
23. 23 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope.
24. 24 Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.
25. 25 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.
26. 26 Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.«
27. 27 I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge
28. 28 te im reče: »Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim.
29. 29 Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!«
30. 30 Kornelije reče: »Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me
31. 31 i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!
32. 32 Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.’
33. 33 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!«
34. 34 Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran,
35. 35 nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.
36. 36 Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.
37. 37 Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:
38. 38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«
39. 39 »Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!
40. 40 Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje –
41. 41 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.«
42. 42 »On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!«
43. 43 »Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
44. 44 Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.
45. 45 A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.
46. 46 Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče:
47. 47 »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?«
48. 48 I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.