1»U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi.
2Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.
3Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.«
4»A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti.«
5Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke.
6Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad vodâ rijeke: »Kada će doći kraj tim čudesima?«
7Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad vodâ rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim: »Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda – sve će se to svršiti.«
8Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: »Gospodaru, kako će to svršiti?«
9On reče: »Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka.
10Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti.
11Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana.
12Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana!
13A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju danâ.«