Baruh, 3. poglavlje

1. 1 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:
2. 2 Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.
3. 3 Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka.
4. 4 Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj, dakle, molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.
5. 5 Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i imena svoga.
6. 6 Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.
7. 7 Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.
8. 8 Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.'«
9. 9 Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.
10. 10 Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijateljâ i zašto stariš u tuđini,
11. 11 onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u podzemlju?
12. 12 Zato što si vrelo mudrosti ostavio!
13. 13 Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.
14. 14 Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir.
15. 15 Ali tko je otkrio prebivalište mudrosti, tko li prodro u njene riznice?
16. 16 Gdje su vladari narodâ, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,
17. 17 gdje oni koji se igrahu pticâ nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato – u što se ljudi uzdaju – te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?
18. 18 I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može?
19. 19 Iščezli su, otišli u podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi.
20. 20 Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta mudrosti ni oni ne otkriše;
21. 21 staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se – sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.
22. 22 Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;
23. 23 ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih.
24. 24 Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?
25. 25 Veliko i bezgranično, visoko – neizmjerno!
26. 26 Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju;
27. 27 ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;
28. 28 izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.
29. 29 Tko se na nebo pope, pa da je dohvati – na oblake, pa da je skine?
30. 30 Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato?
31. 31 Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća.
32. 32 Sveznajući – samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio;
33. 33 on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša.
34. 34 Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;
35. 35 zovne li ih, one mu odgovore: »Evo nas!« – i radosno sjaju svom Stvoritelju.
36. 36 On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može.
37. 37 On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu – Izraelu, svome ljubimcu.
38. 38 Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.